Dvorane su izgrađene u nedefiniranim ili rubnim dijelovima gradova kojima su takvi sadržaji nedostajali. Radi mjerila i važnosti u gradskom tkivu i ne moraju biti kontekstualne. Zbog toga su autori prije anticipirali nego interpretirali kontekst, najčešće arhitektonskim sredstvima.

Projektantska strategija u kojoj struktura odražava ideju kuće i preuzima izražajnu dominantu mogla je biti vrijedna tema, ali u svojoj punoj dosljednosti (u Zadru ili Zagrebu djelomično) nije primjenjena ni na jednoj prikazanoj dvorani. Strukturu velikog raspona koja se koristi kod takvih zgrada neizostavno prati preostali prostor koji ne mora biti sakriven ili korišten kao tehnološka etaža, nego može biti (u Zadru) vrlo dojmljiv (ulazni) prostor. Različiti pristupi - sakriti ili pokazati, obući ili svući - znatno utječu na to kako građevina komunicira svoje sadržaje, a time na karakter cjelokupnog zdanja.

Prilikom projektiranja potpuno su izostali kriteriji sumjerljivosti ili promjenjivosti, premda održivost nalaže promišljeniji i senzibilniji pristup: sve dvorane su zatvoreni sustavi unutar kojih se procesi odvijaju bez odnosa sa mjerilom događaja, brojem ljudi ili neočekivanim načinom korištenja. Prostorna organizacije većine dvorana podsjeća na tehnološku shemu. Nedostaje programsko eksperimentalniji pristup (kao npr. u dijelu dvorane u Varaždinu) koji bi kroz npr. programsku jukstapoziciju omogućio stvaranje uzbudljivijih urbanih pejzaža i načina korištenja.

Općeprihvaćenom uvjerenju da su u doba krize (što je kod nas stalno stanje) potrebni ovakvi zahvati jer "razvijaju ekonomiju" suprotstavljeno je stanovište o proporcionalnom ili održivom razvoju ekonomije i infrastrukture. Kod planiranja budućih investicija treba nastojati izbjeći neugodnu situaciju u kojoj ono što služi podizanju kvalitete života građana može postati uteg generacijama koje dolaze.